Napisao: Maja Markovic

Rodjen je u Lionu, Francuska 1869. a umro je u Bedoulu 1948. god takodje u Francuskoj.

Studirao je u skoli ECOLE NATIONALE DES BEAUX ARTS u Lyons- u i na ECOLE DES BEAUX ARTS u Paris-u, kao i u ateljeu Julien Guadet-a. Nagradjen je sa Prix de Rome proveo je od 1899. do 1904. u Rimu, bio je gradski arhitekta Liona 1905. do 1919. godine i nastavio je tamo kasnije privatnu praksu arhitekte. Za vreme provednih godina u Parizu, kretao se u socijalnim krugovima Jean Jeures-a i Emile-a Zola-e, koji su postli radikalizovani posle Dreyfus afere.

Njegove studije na Villi Medici u Rimu su bile manje fokusirane na istorijskim razmatranjima gradjevina vec vise na pripremi jednog od najvaznijih projekata arhitekture XX veka: Cite Industrielle, tzv. Industrijskog grada. On je odrzao govor na temu Industrijskog grada, zato sto je bio ubedjen da je tako nesto nedoljiv trend za nove gradove u novom veku.

Odabrao je teren poluravan, polubrdovit u recnoj dolini, cija je okolina, mada hipoteticki bila slicna i njegovom rodnom gradu u praksi, mislivsi na Lyons, tako da je cak ukljucio srednjovekovna naselja u njegovo planiranje. Za populaciju od 35 000 stanovnika, jedva vecu nego u Hauardovom vrtnom gradu, Garnije je predvideo stambenu cetvrt, gradski centar, industriju, zeleznicku stanicu, i sve rekvizitne javne zgrade, izostavio je kasarne,policijsku stanicu, zatvore i crkve, sve sto je razmatrao da bi bilo nepotrebno u novom socijalistickom drustvu. Odlucio je da zgrade budu prvenstveno u armiranom betonu, mada u vremenu, cak i kada su samo rucne eksperimentalne strukture bile izgradjene ovom metodom. Tako je on prezentovao revolucionarne urbanisticke vizije, koje su vec sadrzavale, kao bitne, fundamentalne principe planiranja modernog pokreta: jasnu razliku izmedju razlicitih funkcija stanovanja, rada, rekreacije i transporta, podelu automobilskih vozila i pesackog saobracaja, sa daljim razlikama kroz lokalne saobracane koridore. Zatim, decentralizovani situacioni plan, koji se bazira na urbanistickom sistemu mreze koja garantuje orijentaciju i jos uvek dozvoljava sirenje i to stambenih ostrva, svako dimenzija 30X150 m, bez unutrasnjih dvorista, ali oivicenih sa zelenim prostorima ravnopravno bar 50% od njihove zone prostora.

Projektovao je slobodan saobracaj, zatim ozelenjene pesacke staze, centar zajednice koji je predvidjen u svom programu socijalnih centara modernog stanovanja, zatim kompletno opremljeno sportsko igraliste za 20000 gledalaca i na kraju, cak i neobican sistem kanala.
Uzimajuci opstu viziju kao pocetnu tacku, Garnije je tretirao prostore ravnopravnoscu dubinskog i kreativnog u arhitekturi, konstrukcijama i teholoskim detaljima plana. Razvijao je elemente forme koji su uzeli veliku prednost mogucnosti armiranog betona:trake prozora, stakleni zidovi, stubovi, projektovani providni krovovi, otvoreni planovi, krovne terase. Sa ovim znacenjima, on je projektovao modernu zeleznicku stanicu sa podzemnim platformama i trakama, jasno postavljenim fabrikama i radionicama kao i radnjama, jednospratnu prakticno organizovanu skolu na otvorenom, bolnica koja je sastavljena od lako preglednih paviljona, mali stambeni blok i slobodno podeljene jedno-porodicne kuce elegantne kubicne jednostavnosti i sa dobro organizovanim planom. Sve to sa tehnickim inovacijama kao sto su elektricni grejni sistemi i temperaturna kontrola. Ekonomski gledano, Cite industrielle bio je baziran na mogucnostima jeftinog elektriciteta, sto je sve bilo precizno izlozeno u propratnim tekstovima uz projekat.

Pored svoje inovatorske snage, Garnije nije zamisljao projekat kao vakuum. Ne samo da su na njega uticali racionalisti i njihov ucitelj Guadet, ali se takodje on vodio u svom radu i uticajima eksperimenata pionira upotrebe armiranog betona Leona Jaussely-a i Eugene-a Hennarda. Garnije je bez znacenja odbacio tradiciju, koju je upio za vreme svog ucenja u Beaux Arts kao i na putovanju kroz Grcku 1903. godine.

U stvari, stambena cetvrt Cite Industrielle je predstavljena kao zemlja i srece - meridionalan vrtni grad sa jasnim i formalnim uspomenama ali i kao moderna interpretacija agore koja je pokrivena, pod cijim se armirano betonskim peristilom ljudi obuceni u Biedermeier haljine setaju oko antickih grckih detalja.
Cite Industrielle, ciji su planovi izlozeni 1904.i objavljeni 1917. godine je bio uprkos, ogranicenoj odgovornosti javnosti ubrzo uzet u progresivnim arhitektonskim krugovima. Oba plana su u celokupnom konceptu planiranja i arhitektonskih tipologija uticala na ceo Pokret Moderne. Uticaj na Le Korbizjea, npr. bio je sustinski, da je on cak objavio delove Cite Industrielle u casopisu L`Espirit Nouveau 1920. godine i kasnije u knjizi Vers une arhitecture 1923.godine. Garnijeovi planerski principi su ponovno uradjeni teoretski od strane Ciam-a i kasnije u se slozili sa Atinskom Poveljom.

Odmah posle zavrsavanja planova za Cite Industrielle imao je mogucnost da realizuje neke od ideja otelotvorenih ovde.1905. je izabran za gradonacelnika reformistickog misljenja u Lionu, Eduard Herriot ga je odredio za gradskog arhitektu grada Liona, sa projektom da preuzme Grand Travaux de la Ville de Lyons izmedju 1909. i 1913.godine., izgradio je kompleks centalno oko ogromne otvorene hale, enterijer sa ogromnim izlozenim celicnim podupiracima i glaziranim krovom, pa je pozvan u galeriju masina u Parizu 1899. godine.Olimpijski stadion je sagradjen u periodu od 1913. do 1916.godine.Zatim objekat Grange Blanche bolnice sa svoja 22 paviljona izgradjen u periodu od 1915. do 1930.godine kao i Les Estats Units stambeni blok izmedju1924 i 1930.godine.