Napisao: Maja Markovic


Kenzo Tange


Kiyonori Kikutake


Kisho Kurokawa


Gradski muzej umetnosti u Nagoji (Kurokawa)


Capsule Tower


Spiralna kuca (Maki)


Muzej moderne umetnosti (Vakajama)

Kao koncept i kao grupa Metabolizam je poceo da egzisitira prilikom i povodom Svetske konferencije dizajna i projektovanja 1960. godine u Tokiju, Japan, pod jakim uticajem arhitekta Kenzo Tangea i njegovog sefa i najblizeg saradnika Takasi Asada. Originalni clanovi su jos i bili 2 ukljucena mlada arhtekta Kiyonori Kikutake i Kisho Kurokawa, kao i arhitektonski kriticar Noboru Kawazoe, da bi se ovoj grupi kasnije prikljucili arhitekt Masato Ohtaka i Fumihiko Maki.

Njihove aktivnosti protezu se od regionalnog planiranja i arhitekture, sve do industrijskog dizajna i razlicitih formi propagande, snazno uticuci na japansku arhitekturu '60 tih godina i kulminirajuci na Osaka svetskom festivalu 1970. godine.

Osnova vecine projekata Metabolista bila je teznja dijalektickih sinteza javne oblasti i privatnog prostora. U mnogim slucajevima, ovi privatni prostori su bili izrazeni kao minimalne kapsule proizvedene od strane masovne tehnologije. Kurokavina arhitektura najbolje simbolizuje imidz Metabolista okarakterisana sa upadljivim i frapantnim SF (Science Fiction) formama, koje su, kao njegova glavna zamisao usmerene ka konceptu arhetipa prostornih komponenata, takodje, su reprezentovane na njegovoj sopstvenoj SKY HOUSE u Tokiju iz 1959.godine, dok su Ohtaka i posebno Maki razvijali ideju koju su zvali grupnom formom, koji su predstavili Makijevim projektom za studentski grad Rissho univerziteta u Kumagay-i iz 1967. do 1968. godine.

Projekt stanovanja izlozen na medjunarodnom takmicenju u Peruu iz 1968.godine, bio je poslednji dogadjaj u kome su metabolisti bili akteri kao grupa, sve do zatvaranja Osaka svetskog sajma, sve dok nije poceo da se gubi raniji optimizam oko buducnosti metabolizma kao pokreta, njihove aktivnosti se preokrecu ka vise licnom opusu, ali i multi polarnom.

Kurokavina zamisao, sada se koncentrise vise ka koegzistenciju heterogenih objekata ili koncepata, suprotno klasicistima kao pojavi i fenomenu arhitekture i njihovih kasnijih radova. Kurokava je sacuvao i odrzao svoj pristup, i nije doziveo ideoloski zaokret, vec je nastavio u duhu metabolizma i njihovih formi i grupne teorije, dok je npr. Ohtaka prilagodio njihov pristup preokrenuvsi u svojim projektima pristup metabolista u upotrebu neovernakularnog stila, tj. nove narodne arhitekture.