Njegova obuka bila je pretezno u projektima i veoma nesistematicna. U 16. godini on je poceo studije u Massachusetts Institute of technology u Cambridge-u, ali ih je napustio posle samo jedne godine, tada je proveo projektni period u Philadelphia office of Frank Furness, potom je pratio svoje roditelje u Chicago-u. Tamo je radio nekoliko meseci u poslovnici Williama Le Barona Jenney-a, najvaznijeg arhitekte tog vremena u gradu - Chicago School.
Studirao je na Politehnici u Helsinkiju od 1916., diplomirao je 1921., bio je djak Armasa Lindgrena i Larsa Soncka. Putovao je sirom Skandinavije, centralne Evrope i Italije i bio je aktivan za kratko vreme u uredu za planiranje Gotenburg Sajma 1923. g. Njegova karijera pocinje sa Tampere industrijskom izlozbom 1922. godine, mada razliciti manje vazni radovi datiraju iz vremena kada je bio student.
Mada potice iz porodice kazandzija i kotlara, Gaudi je poceo studije arhitekture u Barseloni, Katalonija sa samo 17 godina, a diplomirao je 1878. godine. Iako je osecao malu privlacnost za zvanicnim kursevima obrazovanja u arhitekturi, za vreme studentskih dana bio je istrajan i vredan kao i cest posetilac casova filozofije LIorensa i Barba-e i lekcija estetike od Pau Mila i Fontanalsa. U njegovoj mladosti Mila i Fontanals su ziveli u Rimu, za vreme tog svog romanticnog perioda,on se preselio u krug Nazarena, Friedricha Overbecka i njegovog bratstva.
U drustvu razjedinjenom izmedju arhaicnih misljenja i slepe vere u brzi napredak tehnologije, Berens je bio jedan od prvih arhitekata XX veka, koji je razvio formu arhitektonskog ucenja i misljenja koje ce odgovoriti na zahteve industrijske civilizacije. U periodu kada su moralni i socijalni zahtevi nametnuti od strane ekspresionistickih slikara Drezdena Die Brueke grupe,vodili ka novim pravcima u grafickoj umetnosti, on se nalazio na samom rodjenju Moderne arhitekture u Nemackoj, gde je i vrsio vodeci uticaj u periodu izmedju 1900. i 1914. godine.
Kao apostol u teoriji i praksi funkcionalne estetike i tzv. ciste forme, u periodu izmedju 1900. i 1925. godine vrsio je odlucujuci uticaj na arhitekturu i primenjene umetnosti, posebno u Nemackoj. Bavio se muzikom, knjizevnoscu i slikanjem pre nego sto se okrenuo arhitekturi. 1881.god. postao je student akademije -Academie des Beaux Arts u Antverpenu, gde je pohadjao casove slikanja, nastavio je svoje studije sa Carlous Duran-om u Parizu u periodu od 1884. do 1885. godine.
Obrazovao se na Quellinus skoli lepih umetnosti i zanatstva, drzavnoj skoli Draughtsmanship u Amsterdamu i Tehnickom koledzu u Delftu, gde je dobio pocasni doktorat univerziteta posle rata. Radio je za Jan Stuyt-a i za P.J.H.Cuypers-a, oba iz Amsterdama kao i za T. Fisher-a u Minhenu, zatim za Dudok u Lajdenu, neposredno pre otvaranja njegovih biroa u Purmerendu i Lajdenu. On je bio i gradski arhitekta Roterdama u periodu od 1918. do 1933. godine, gde je bio odgovoran za Spangen i Tussendijken stambeno naselje izgradjeno 1920. godine.
Studirao je u Cirihu i imao sopstvenu praksu u Amsterdamu od 1889. godine i ubraja se medju najvece inovatore arhitekture u periodu na prelasku iz XIX u XX vek. Reagujuci protiv eklekticizma XIX veka, on je imao za cilj "iskrenu svesnost o problemima arhitekture", ali i zanatski pristup materijalima u arhitekturi i konstrukciji.
Studirao je na univerzitetu u Tokiju, gde je bio vanredni profesor i predavao sve do 1972. godine. Posle diplomiranja pristupio je birou Kunio Makeyawa-e koji je bio bivsi clan Le Korbizjeovog tima arhitekata. Za Tange-a je Le Korbizjeova izuzetna poetska izrazajnost bila nesto vise od jednostavne artikulacije Internacionalnog stila.
Kao neo-klasicista sa naglasenim senzibilitetom za moderne tehnoloske zahteve, pripadao je tzv. tradiciji koja se proteze od Henebrique do de Baudot - a i gajio je znacajne promene u metodima koriscenjem armirano betonske konstrukcije. Pereov doprinos je oznacen kao krajnja tacka ranije tradicije i kao pocetak jedne nove tradicije. U svojoj aktivnoj karijeri koja obuhvata raspon od skoro 50 godina, radio je kao arhitekta ugovarac i znacajna je njegova uloga kao ucitelja.
Studirao je u skoli ECOLE NATIONALE DES BEAUX ARTS u Lyons- u i na ECOLE DES BEAUX ARTS u Paris-u, kao i u ateljeu Julien Guadet-a. Nagradjen je sa Prix de Rome proveo je od 1899. do 1904. u Rimu, bio je gradski arhitekta Liona 1905. do 1919. godine i nastavio je tamo kasnije privatnu praksu arhitekte. Za vreme provednih godina u Parizu, kretao se u socijalnim krugovima Jean Jeures-a i Emile-a Zola-e, koji su postli radikalizovani posle Dreyfus afere.
Adolf Loos, arhitekta je rodjen 1870 u Brnu, Cehoslovacka, a umro je 1933.godine u Becu, Austrija. Postovao je ravnopravno logiku romanske i vernakularne, narodne arhitekture i jedan je od osnivaca evropskog pokreta Moderne. Bio je jedan od prvih arhitekata koji su reagovali protiv dekorativnih trendova Ar` Nuvoa sto je blize razjasnio u svojim knjigama i izlozio u projektima.
Oto Vagner (Otto Wagner) rodjen je u Penzingu kod Beca 1841. godine, umro je u Becu 1918. godine. Prethodnik je arhitekture 20. veka kao i planiranja gradova. Osnivac je Wienna School * Becke skole, ciji su najistaknutiji clanovi bili Loos (Los), Hoffman (Hofman) i Olbrich (Olbrih). Igrao je ulogu u Austriji ekvivalentnu Salivenu Sullivanu u S.A.D., Van de Veldeu u Belgiji i Berlageu u Holandiji. Mozda vise nego bilo koji drugi arhitekta, njegov rad odrazava, velike promene u ukusu koje su uzele maha na prelasku vekova.