Velika   retrospektivna izložba Arhitektonske sekcije ULUPUDS-a od 1953 do 2010   pod nazivom PORTRETI ARHITEKATA, - koja se održava od 15.oktobra do   15. novembra 2010. godine u velikom i eksponiranom prostoru u prizemlju   Robne kuće NAMA, Knez Mihailova 5 na Trgu Republike u srcu Beograda   - izazvala je za 20 dana od otvaranja veliku medijsku pažnju i izuzetno   interesovanje i veliku posećenost šire javnosti i već sada pretenduje   za kulturni dogadjaj godine u Srbiji. 
          
            U okviru izložbe svakog utorka i petka se odvija   prateći program sa:  
          
CENTRALNIM DVODNEVNIM   PROGRAMSKIM BLOKOM ZELENIH   DANA 29.X I 6.XI 2010. GODINE   SA PREDAVANJIMA I TRIBINAMA NA TEMU ZELENA   ARHITEKTURA,  
          
koje se odnose na različite   aspekte ekologije, energetske aspekte i korišćenja obnovljivih izvora   energije u arhitekturi, a u funkciji održivog razvoja. 
          
Zgrade troše gotovo polovinu od ukupno proizvedene energije, koja uglavnom potiče iz fosilnih goriva (velikog zagadjivača životne sredine), koji će prema prognozama nestati do kraja ovog veka? Materijali i elementi koji se koriste za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih kuća često su štetni po zdravlje ljudi, a za njihovu proizvodnju takodje se troši velika količina energije.
     Kako   graditi tzv. zdrave zgrade, kako graditi energetski efikasne kuće,   kako u arhitektonskim objektima primenjivati sisteme koji koriste obnovljivu   energiju, neke su od tema kojom će se baviti stručnjaci iz različitih   oblasti koji su ostvarili značajne istraživačke, naučne, pedagoške   i praktične rezultate i koji će svoja dosadašnja iskustva prezentovati   široj javnosti kroz predavanja, okrugle stolove, tribine, filmski materijal... 
          
     Protekla   decenija je stavila u prvi plan metod energetski efikasnih objekata   i korišćenje alternativnih vidova energije kao i već razvijene   metode primene pasivnih solarnih sistema za korišćenje sunčeve energije   u arhitekturi, koji su u svetu prihvaćeni kao ispravan pristup projektovanju   zgrada. 
          
     Protekla   decenija je stavila u prvi plan metod energetski efikasnih objekata   i korišćenje alternativnih vidova energije kao i već razvijene metode   primene pasivnih solarnih sistema za korišćenje sunčeve energije   u arhitekturi, koji su u svetu prihvaćeni kao ispravan pristup projektovanju   zgrada. Posebnu draž rešenju primene pasivnog solarnog grejanja daje   činjenica, da su kuće samogrejuće i da se sunčeva energija zahvata   bez posebnih uredjaja, korišćenjem same zgrade kao prijemnika. 
          
     Ovakve   metode pri projektovanju i izgradnji zgrada omogućavaju velike uštede   energije za potrebe zagrevanja prostora, a korišćenjem solarnih kolektora   za pripremu tople sanitarne vode, a u poslednje vreme i elektirčne   energije korišćenjem fotonaponskih ćelija. 
          
ZELENA ARHITEKTURA SRBIJE 
          
     Činjenica   da Srbija spada u zemlje siromašne konvencionalnim izvorima energije,   a geografskim položajem veoma pogodne za korišćenje sunčeve energije,   doprinela je bržem razvoju i primeni solarnih sistema za potrebe zagrevanja   prostora i pripremu tople sanitarne vode. 
          
     Novim   izazovima i zadacima definisanim solarnim i bioklimatskim uticajima,   pokušali su od početka 80-tih gotovo istovremeno sa ekspanzijom solarne   arhitekture u najrazvijenijim zemljama sveta - da odgovore i stručnjaci   preduzeća za projektovanje ’’NAŠ STAN”, a u poslednje dve decenije   u prvom specijalizovanom srpskom preduzeću za PROJEKTOVANJE I INŽENJERING   SOLARNIH, ENERGETSKI EFIKASNIH I BIOKLIMATSKIH OBJEKATA ’’ARHISOLAR”   iz Beograda. 
          
     Na   osnovu projekata solarnih kuća -  izradjenih u ovim preduzećima   - sa lepim i zvučnim kosmičkim imenima, čiji su arhitektonski koncepti   i elementi solarne tehnologije prilagodjeni različito orjentisanim   lokacijama i specifičnim uslovima pojedinih klimatskih područja, realizovano   je oko 1300 objekata na području Srbije i ex Jugoslavije.   
          
Ova činjenica svrstava Srbiju još uvek medju ’’najsunčanije’’ i narazvijenije zemlje na svetu, po broju realizovanih pasivnih solarnih kuća, tehnološkim karakteristikama primenjenim u ovim projektima i potvrdjenim performansama kod već realizovanih i useljenih objekata.
     Osnovni   principi energetski efikasnih zgrada i primene pasivnih solarnih sistema   - definisanih arhitektonskim konceptom zgrade, podredjenom maksimalnom   iskorišćenju sunčeve energije za potrebe zagrevanja prostora, u kome   su elementi za sakupljanje, akumulaciju i distribuciju toplote integrisani   sa funkcionalnim i konstruktivnim elementima zgrade – primenjeni su   u ovim projektima prorodičnih stambenih zgrada, koje za grejanje i   pripremu tople vode većim delom koriste solarnu energiju. 
   
          
USLOVI BRŽEG RAZVOJA I ŠIRE PRIMENE PASIVNIH I SOLARNIH KUĆA U SRPSKIM USLOVIMA
U pripremnim istraživanjima kao glavni zadatak je postavljeno postizanje minimalnih toplotnih gubitaka visokog stepena iskorišćavanja sunčeve energije, uz obavezan uslov da dobijena energija bude sa ekonomske tačke gledišta prihvatljiva za naše uslove.
     Prilikom   izgradnje ovih objekata nisu se pojavljivali veći konstruktivni problemi,   jer su gotovo svi gradjevinski radovi bili predvidjeni za izvodjenje   tradicionalnim načinima gradnje i klasičnim materijalima. 
          
     Opšti   zaključak je, da je za izgradnju ovakvih kuća neophodan precizan projekat   sa svim detaljima, kao i stalna kontrola i predvidjanje svih posledica   koje bi eventualnim nepoštovanjem projektne dokumentacije mogle dovesti   kompaktnost celog objekta u energetskom smislu. 
          
     Treba   zapaziti da neznatno povećanje investicija u odnosu na klasično gradjene   objekte omogućava da se kod ovakvih kuća pored znatnih energetskih   ušteda (sunčeva energija, uz odgovarajuću termičku zaštitu i njeno   kvalitetno postavljanje sa spoljne strane konstruktivnih elemenata,   u grijanju ovih kuća i pripremi tople sanitarne vode ima udeo 70 –   80 %) poveća i komfor vlasnika i objekat u arhitektonskom smislu obogaćuje   a da se pri tome ne mora unapred postaviti pitanje visoke cene. 
          
     Investitori   koji ni u početku nisu sumnjali u ovu vrstu objekata, sada već   kao korisnici stambenog prostora, cene arhitektonske i funkcionalne   prednosti ovakvih kuća (korisni prostor staklenika sa specifičnim   mikroklimatom, orjentaciju unutrašnjih prostorija, otvorene vizure   i neposredan kontakt unutrašnjeg prostora sa okolnom prirodom itd.). 
          
     Ipak,   budućnost solarne arhitekture i njena šira primena u srpskim uslovima   zasigurno neće zavisiti samo od mogućeg stepena uštede energije i   kvaliteta arhitektonskog dizajna. Samo oni projekti koji budu predvidjali   uobičajene načine gradnje i upotrebu klasičnih materijala uz primenu   standardnih industrijskih elemenata, posebno kada se radi o jednoporodičnim   ili stambenim zgradama, doprineće široj primeni pasivne solarne arhitekture.   To je ujedno i prilika solarne arhitekture, da potvrdi jednaka prava   svih ljudi na sunčeve zrake. 
             
          
U interesu popularizacije,   ideje ekološkog pristupa, energetske efikasnosti i održivog razvoja   u arhitekturi i da bi izbegli greške iz prošlosti šaljemo Vam poruku   pionira ekologije i osnivača solarnog pokreta u Srbiji: 
          
’’Tehnološki   i industrijski razvoj tokom XX veka izazvao je takve ekološke poremećaje   i narušio je ekosistem, da će biti potrebna sva saznanja i naučni   potencijali XXI veka da se saniraju greške iz prethodnog veka.“      ( Prof.dr  Branko Lalović, 1985.godine ) 
   
