Rodjen je 9.februara 1890. u Purmerend-u, pored Amsterdama, Holandija, a umro 5. aprila 1963.godine, u Wassenaar-u, pored Haga, Holandija.

Obrazovao se na Quellinus skoli lepih umetnosti i zanatstva, drzavnoj skoli Draughtsmanship u Amsterdamu i Tehnickom koledzu u Delftu, gde je dobio pocasni doktorat univerziteta posle rata. Radio je za Jan Stuyt-a i za P.J.H.Cuypers-a, oba iz Amsterdama kao i za T. Fisher-a u Minhenu, zatim za Dudok u Lajdenu, neposredno pre otvaranja njegovih biroa u Purmerendu i Lajdenu. On je bio i gradski arhitekta Roterdama u periodu od 1918. do 1933. godine, gde je bio odgovoran za Spangen i Tussendijken stambeno naselje izgradjeno 1920. godine. U periodu od 1933. do 1954. godine imao je biro u Roterdamu, posle cega je imao praksu u Wassenaar-u.

Oko 1916. stupio je u vezu sa Theo van Doesburg-om i bio je aktivan clan novog pokreta De Stijl. Kao mnogi u njegovoj generaciji Oud je bio veliki obozavalac Berlage-a, kao sto njegovi raniji radovi jasno pokazuju.Berlage-ovo jasno rukovanje materijalima i strukturama imalo je uticaj na Oud-ov Neue Sachlichkeit pristup, uprkos ociglednim formalnim razlikama. Oud je bio suocen sa teskim zadatkom prevodjenja De Stijl-oovog cesto previse teoretskog pristupa u prakticnim idejama izvodjenja zgrada. Primeri njegovog De Stijl-ovog tipa arhitekture ukljucuju: De Cafe de Unie u Roterdamu iz perioda od 1924. do 1925. godine, koji je unisten 1940. godine, zatim Projekat za terasaste kuce na setalistu Sveningenu iz 1917.godine i Projekat za fabriku u Purmerendu iz 1919. godine. Posle nekoliko godina Oud je prekinuo saradnju sa Van Doesburgom koji je stavio prevelik naglasak na ulogu apstraktnog slikarstva u modernoj arhitekturi.

Sema stanovanja i planovi kuca na Oud Mathenesse iz 1922. do 1924. godine, Kiefhoek, Roterdam iz 1925. do 1927.godine i Hook of Holland iz 1924. do 1927. godine, demonstrirali su prelaz ka Neue Sachlichkeit.Od 1935. godine pa nadalje, poceo je da prati funkcionalisticke principe daleko slobodnije u pristupu, primer je Shell zgrada u Hagu iz perioda 1938. do 1942. godine. Ovo dezerterstvo je vodilo ka surovoj kritici, posto gledano u retrospektivi ova promena smera ka visem formalizmu metoda akademskog dizajna povecava nesigurnost koja je bila evidentna u arhitekturi tih poslednjih godina. Ipak, Bio deciji dom za rekovalescente pored Arnhema iz perioda 1952. do 1960. godine je jasan dokaz da Shell zgrada pripada jednoj ranijoj kreativnoj fazi Ouda.