Tekst preuzet iz časopisa "Modul"

U galeriji "Cvijeta Zuzorić" na Kalemegdanu 10. septembra je otvorena izložba "Beč - arhitektura i obnova grada", pod pokroviteljstvom skupština gradova Beča i Beograda.

Izložbu je otvorila Radmila Hrustanović, gradonačelnik Beograda, i tom prilikom, između ostalog, rekla:

"Mnogo je razloga zbog kojih Beograd može da gleda u pravcu Beča i da u njemu traži inspiracije ili analogije za rešenje svojih problema, pa i odgovore na neka svoja pitanja.

Urbanizam i arhitektura Beča koji postoje u stvarnosti i koji su nam predstavljeni ovom izložbom imaju za nas posebnu važnost jer smo u značajnom procesu obnove Beograda, zbog čega radimo niz projekata, planova pa i Generalni plan Beograda do 2021. godine.

Beograd je u ne tako dalekoj prošlosti, pre samo jedne decenije bio središte Balkana i jedan od važnih evropskih gradova. Urušavanje ukupnog društvenog sistema povuklo je i urbani sistem Beograda. Danas su evidentne teškoće u rasponu od kulturne marginalizacije i ekonomske neatraktivnosti, preko privredne i saobraćajne neefikasnosti, do narušene lepote i identiteta grada.

Zbog toga zahvaljujemo gradu Beču na naporu koji je učinio pripremom ove izložbe. Mislim da će nam njihova znanja i iskustva koristiti i ubuduće i da ćemo imati u njima dobre, kompetentne i stručne saradnike i prijatelje".

Odgovarajuci na pozdrav gradonačelnice Beograda, dipl. inž. Rudolf šiker, član vlade grada Beča zadužen za razvoj i saobraćaj, pozdravljajući goste, istakao je:

"Naša dva grada, koja se nalaze na Dunavu, imaju još čitav niz drugih sličnosti. Oni su po svojoj velicini, a i zbog broja stanovnika, uporedivi, a mogu se uporediti i sa gledišta ekonomske i saobraćajne situacije koja vlada i u jednom i u drugom gradu. Mi, kao dva grada, možemo da sarađujemo i u okviru mreže evropskih gradova, gde možemo sigurno i jedni i drugi da igramo vrlo značajnu i veliku ulogu, posebno sa gledišta cinjenice da smo čvorišta u svojim regionima. Međutim, ono što je još važnije jeste činjenica da u ovom trenutku možemo da pružimo Beogradu podršku, kako našim iskustvima u brojnim oblastima, tako i našim znanjem u oblasti tehnologije, u oblasti otklanjanja gradskog otpada, kao i u oblasti saobraćaja i otvaranja zabavišta, uopšte da pružimo pomoć Beogradu da ono što je u međuvremenu propalo, razrušeno u ovom ratu, što brže bude obnovljeno. Nadamo se da se ta saradnja neće svoditi samo na informativnu razmenu.

Ovo je prilika da na izložbi koju vam nudimo vidite kako danas novi, moderni Beč izgleda, ali i da gradu Beogradu najtoplije zahvalimo za svu podršku koju nam je pružio oko organizacije izložbe u ovom lepom prostoru".

Izložba "Beč - arhitektura i obnova grada" zainteresovala je veliki broj kako stručnjaka tako i publike razlicitih profila, ali i medija, tako da je prilikom otvaranja teško bilo doći do magistra Konstantina Kostića, koordinatora izložbe. Redakciji Modula razgovor sa gospodinom Kostićem omogućen je u Urbanističkom zavodu Beograda, koji je organizator izložbe. Najzanimljivije delove ovog razgovora prenosimo da bi naši čitaoci saznali kako je došlo do saradnje i koje su sličnosti i razlike između grada Beča i Beograda u oblasti arhitekture, regulacionih planova i načina finansiranja.

- Moj boravak u Beču decembra prošle godine i susret sa kolegom Borisom Podrekom za cilj je imao da u njihovom Urbanističkom zavodu razgovaramo sa kolegama o planiranju Beča, mada nas je više interesovalo sprovođenje planova, ovo utoliko pre što je naš osnovni problem što se urađeni planovi ne realizuju. Tako je došlo do kontakta sa gospodinom Arnoldom Klocem, univerzitetskim profesorom i direktorom Urbanističkog zavoda grada Beča. Tom prilikom dobio sam nekoliko primeraka njihovih planova, naročito regulacionih. To smo doneli ovde i prezentovali u Zavodu te su i naše kolege imale priliku da vide kako to izgleda tamo. U razgovorima koje smo vodili gospodin Arnold Kloc pomenuo je izložbu koja je predstavljena na više mesta u zapadnoj i istočnoj Evropi, kao i u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu. Sasvim je logicno bilo da nas ovakva izložba zainteresuje. Posle toga je usledio naš kontakt sa Kompres biroom i dogovori sa zvaničnicima grada Beča i Beograda. Prenošenje izložbe u Beograd, po našoj proceni, ujedno je i prilika da se organizuje dolazak grupe njihovih stručnjaka ovde, i da se uz predstavljanje izložbe, pruži mogućnost za održavanje ekspertske konferencije. Zahvaljujući dobroj saradnji sa zvaničnicima obe strane, to je i ostvareno.

Izložba prikazuje kako arhitekturu Beča, tako i obnovu i rekonstrukciju. Interesuju nas vaše impresije.

- U svakom pogledu izložba je sjajno osmišljena i vrhunski dizajnirana i organizovana. Predavanja koja su je pratila bila su uspešna, a razgovori koje smo vodili razjasnili su i neke naše dileme i predrasude o tome kako izgleda razvoj grada Beča. Beograd nismo predstavljali sa planova, već smo organizovali obilazak nekoliko objekata koji se mogu smatrati arhitektonskim reperima Beograda, i to sa arhitektima iz nekoliko generacija. Jedan od njih je profesor Ivan Antic, akademik, koji je najstarija i najznačajnija ličnost naše savremene arhitekture. S njim smo obišli "Hajat", "Jugopetrol" i Muzej savremene umetnosti. Da bismo našim gostima omogućili da Beograd vide kao na dlanu, otišli smo do Gardoša. Potom smo posetili centar grada i banku u Rajićevoj ulici, objekte kolege Brane Mitrovića koji predstavlja srednju generaciju. Stigli smo i do hrama Svetog Save, koji je nesporno impresivan, i na kraju bili u objektu TV "Pink", koji je dobio nagradu na Salonu arhitekture. To je presek tri generacije. Meni je posebno drago to što su naši gosti došli sa predrasudama, a otišli sa pozitivnim utiscima jer, kada se ono što su videli u arhitekturi Beograda uporedi s njihovom nesporno briljantnom izložbom, vidi se da mi ne samo da nismo van Evrope već smo njen deo. Mi imamo šta da pokažemo i u nasleđu i u savremenoj arhitekturi.

Razlike svakako postoje. U čemu se one ogledaju, posebno kada su planovi u pitanju?

- Njihovi regulacioni planovi, koji se kod njih zovu malo drugačije, sadrže graditeljsku regulativu koja se sprovodi ne decenijama nego čitav vek. Njihov stav je da planovi ne zastarevaju i zato ih ne menjaju često kao mi. Pre izrade plana oni dobro promisle, a pogotovo pre usvajanja. Kada je o proceduri reč, sprovođenje je komplikovano kao i kod nas ili je slično, ali razlika je u tome što je mnogo manje objekata u izgradnji nego kod nas, tako da njihove službe uspevaju da efikasno prate izgradnju i, što je još značajnije, da je kontrolišu. Divlje gradnje, ovakve kakve ima kod nas, tamo nema. Istina, ima nadziđivanja i dogradnje potkrovlja, što se dešava i kod nas, tako da ni oni nisu operisani od toga.

Za nas je svakako od značaja da saznamo šta sve obuhvataju njihovi regulacioni planovi.

- Stručnjaci grada Beča mnogo pažnje poklanjaju regulacionim linijama ulica, zatim građevinskim linijama prema ulici, spoljnim i unutrašnjim, vode računa o spratnosti i visini objekta u odnosu na osunčanje zavisno od zone u kojoj se objekat nalazi. Naravno da se podrazumevaju gustine, indeksi, infrastruktura, priključci na infrastrukturu, površine za parkiranje, zelene površine i garaže. Značajno je da istaknem da plan, kada se usvoji, striktno sprovodi, tako da se u Beču može videti da je cela ulica na postojećoj građevinskoj liniji, a novi objekti su nekoliko metara uvučeni. To su vrlo zanimljive stvari. Nama je interesantno i to što grad Beč, koji je prepun objekata iz nasleđa, ima veoma mnogo sluha za očuvanje identiteta. Prilikom rekonstrukcije ili revitalizacije objekta ne narušava se fasada i spoljni izgled, kao ni relacije između objekata. Koliko god je moguće, brine se o odnosu između izgrađenog i neizgrađenog prostora i to predstavlja jedinstvenu celinu, dok se unutar objekta rade najsavremenija ostvarenja.

Kod nas su finansije odlucujući faktor da bi se bilo šta radilo. Kako je to kod njih regulisano?

- Na njihovu sreću, tamo ne postoje fondovi koji se stvaraju poreskim sistemom, kao što je naš slučaj, a šta on znači mi dobro znamo i zato imamo to što imamo. Njihov sistem je drugačiji, pa je otuda drugačije i finansiranje, ali i tamo su sredstva odlučujuca. Međutim, nama je bilo zanimljivo da čujemo kako se to ostvaruje u nekom drugom sistemu. U razgovorima koje smo imali saznali smo da su to privatna sredstva i sredstva iz budžeta grada. Mi smo se do detalja interesovali kako budžet grada nameće ta sredstva i koji je sistem finansiranja izgradnje, a ponajviše nas je zanimao sistem finansiranja održavanja grada, što je isto tako skupo kao i izgradnja, a to se u našim gradovima sasvim lepo vidi.

Da li su naši gradski oci to shvatili?

- Moram da kažem da je za pravljenje iskoraka iz jednog sistema u drugi potrebno vreme, a kod nas to traje duže nego što je potrebno. Zbog toga je i tranzicija bolna, jer podrazumeva da uradimo i nešto što nam se ne dopada.

Dakle, mi kao stručnjaci ocenjujemo da smo otvorili puteve dobre saradnje, koja će potrajati. Dogovorili smo se o gostovanju naših mladih urbanista-planera u Bečkom Urbanističkom zavodu, a njihovi stručnjaci će dolaziti ovde i tako ćemo njihova iskustva prilagoditi našoj situaciji u pokušajima da unapredimo razvoj Beograda.