Postavljanje orlova na 61-om spratu


Chrysler noću


Kralj Njujorka


Originalni crtež osnove


Orlovi još jednom


Originalni snimak početka gradnje Chryslera


Chrysler neposredno po završetku radova, iz vremena kada je bio najviša zgrada na svetu, bez visokih suseda


Za "kulu" viši od ostalih


Chrysler odozdo, onako kako ga vide "obični smrtnici"

 

"Francuski Art Deko pronašao je svog američkog ekvivalenta u dizajnu njujorških solitera dvadesetih i početkom tridesetih godina. Zgrada Chrysler je jedno od najveštijih ostvarenja u tom stilu."

Džon Džulijus Norvič

Malo je verovatno da su Hauard Karter i lord Karnavorn bili svesni koliko će sve biti drugačije posle njihovog otkrića grobnice Tutankamona u Dolini Kraljeva 1922. godine. Svet koji je bio skriven više od 3 000 godina u potpunosti je uzdrmao čovečanstvo, a opsednutost Egiptom, i ne samo Egiptom već prošlošću uopšte postala je deo mode, grafičkog dizajna, proizvodnje nakita i nameštaja i, naravno, arhitekture.
Art Deko, pokret u umetnosti između dva svetska rata, predstavlja kombinaciju modernizovanih tema i stilova iz prošlosti sa modernim elementima kao što su, recimo, stilizovani delovi jednog od najvećih tehniloških dostignuća tog vremena - automobila. U mnogobrojnim primerima lako je uočiti uticaje Bliskog i Dalekog Istoka, stilova Antičke Grčke i Starog Rima, kao i drevnog Egipta i civilizacija Asteka i Maja.
Arhitekte Art Dekoa obasipale su svoje građevine simboličnim elementima. Verovatno najbolji primer je zgrada Chrysler u Njujorku, remek delo arhitekte Vilijema Van Alena a čiju gradnju je investirao jedan od pionira automobilske industrije u Americi Volter Krajsler. Par meseci najviša građevina na svetu, ovaj oblakoder ukrašen je ornamentima u obliku glave i krila orla, radkapni i apstraktnim predstavama automobila.
Zgrada Chrysler živi zajedno sa duhom modernizma tog vremena, ona je simbol poslovnog života 30-ih godina prošlog veka, ona označava ogroman napredak u arhitekturi i graditeljstvu. Kao moderna struktura u svakom svom detalju, ova građevina predstavlja jedan od najboljih primera prenošenja trendova moderne umetnosti na jedan oblakoder. Dekor Chryslera predstavlja bekstvo od gotskih kula zgrada iz njene prošlosti, kao što je, recimo, ona na vrhu zgrade Woolworth, takođe u Njujorku. Na uglovima 61-og sprata nalaze se skulpture orlova, replike onih sa modela Chrysler automobila iz 1929. godine. Na 31-om spratu nalaze se ogromni ukrasu oblika radkapni, naravno, ponovo sa Chrysler automobila. Slika na plafonu hola zgrade u potpunosti pripada Art Dekou i simbolizuje ideju "Energija i njena upotreba od strane čoveka.
Čak i bez svih svojih interesantnih detalja zgrada Chrysler postala bi ikona Modernog doba, ako ni zbog čega drugog, onda "bar" zbog svoje veličine. Sedamnaest dugih godina pomenuta neo-gotska zgrada Woolworth vladala je Menhetnom, da bi završetkom gradnje Chryslera ostala skoro čitavih 100 metara iza novog "Kralja Njujorka". Možda najbolje o tome koliko je veličina bila značajna u borbi čoveka udruženog sa tehnologijom protiv prirode ali i drugih ljudi govori i sledeći podatak. U toku građenja Chryslera, na Menhetnu je građen još jedan oblakoder, zgrada banke Menhetna, čija je visina trebalo da bude nešto veća od prvobitno najavljene visine zgrade Chrysler, koja je trebalo da iznosi 300 metara. U toku izgradnje ove dve zgrade Volter Krajsler i Vilijem Van Alen napravili su neobelodanjene planove da svojoj građevini pridodaju kulu. Ova kula u potpunosti je građena u do tada izgrađenom delu zgrade i visoka je skoro 60 metara. Kada su svi mislili da je Chrysler završen i da neće uspeti da u borbi za najvišu zgradu pobedi svog konkurenta, zgradu Banke Menhetna u Vol Stritu, vrh zgrade postavljen je na svoje mesto, a Banka Menhetna nadmašena je za čitavih 40 metara. Vladavina Chryslera nebom iznad Menhtena nije trajala dugo, jer je samo nekoliko meseci kasnije završen Empire State Building, koji je na sličan način preuzeo krunu od zgrade Chrysler. Ipak, slava Chryslera ostala je i do današnjih dana, a bez sumnje neće ni početi da bledi još dugi niz godina.
Ova trka čoveka sa prirodom drugim ljudima, ali i sa samim sobom dovela je do brojnih rasprava tadašnjih arhitekata, teoretičara, ali i potpunih laika. Arhitekta Ralf Voker verovao je da je razlika između prostorno, ali i na druge načine velikih građevina prošlosti i visokih konstrukcija dvadesetog veka ljudski faktor. On smatra oblakodere građevinama koje nisu u vezi sa smrću ili poniznošću pred bogovima i tim svojim stavom njihovu gradnju u potpunosti opravdava. Bilo je, naravno, i drugačijih mišljenja po kojima su oblakoderi predstavljali nešto neprirodno i loše, pre svega za ekonomiju. Pobornici ovog stava uglavnom su gradnju oblakodera povezivali sa velikom ekonomskom krizom koja je vladala u svetu krajem 20-ih godina prošlog veka. Da li je ova veza opravdana, ili jednostavno samo predstavlja dva vremenski bliska događaja, teško je reći.

 

Rad iz predmeta Teorija arhitekture
sa Gradjevinsko-arhitektonskog fakulteta u Nišu
(pisan u stilu novinskog članka)