Zemlja kao simbolicki element je bila vrlo cest predmet u umetnickim radovima i arhitektonskim simbolickom izrazavanju u 50 tim i 60 tim godinama 20. veka, to su bili takozvani radovi na zemlji ili koji se prave od zemljanog materijala kao i radovi koji su izradjeni od zemlje i njenih produkata. Ovaj pokret javlja se i u vreme delovanja novog brutalizma kao pokreta arhitekture u Velikoj Britaniji.

Osim toga, sto je zemlja materijal za intervenciju umetnickih ideja, ona je takodje i element za konstrukcije i postavke izlozbi i arhitektonskih ansambala u vidu maketa. Takodje, u periodu razvoja Land Arta kao umetnosti koristila se zemlja za horizontalne instalacije. U sirem smislu posmatrano, Zemlja je geografski i globalisticki sistem kao i ekoloski prostor i tako umetnici i arhitekte stvaraju ekolosku arhitekturu ili umetnost kao vid instalacije.

Materijali za ovu umetnost se sakupljaju u prirodi i na povrsini zemlje u vidu humusa, ali i otpada a i minerala i djubriva i koriste u instalacijama sa odredjenom namenom u galerijskim prostorima i na otvorenom. Takodje, razni umetnici poput Roberta Smithsona, izlazu rude i minerale i prave cak i projekte za vestacka ostrva ukazuju na mogucnost upotreba prirode i priblizavanja umetnosti tim fenomenima. Ali isto tako, land art je i intervenicija na slobodnim prostorima, tako se povrsina tla preobrazava u neocekivanu prostornu konfiguraciju, po Misku Suvakovicu, to su spirale, linije, krugovi ali i pejzazi kao delove priode u vidu vremena i to kisa, sneg, vetar i sl. Kasnije, se ova umetnost razvija u arhitektonske instalacije horiziontalne plastike u galerijskom prostoru, napusta se vertkalni modus i razvija arheoloska aluzija na iskopine u umetnickim radovima.

Gradjevina ima raznih, ali su uglavnom realizovane u vidu kruznih amfiteatara i sluze za posmatranje suncevog solsticija.

U okviru ovog pokreta se razvija ekoloska umetnost koja ima poruke protiv zagadjenja i industrijalizacije, kao i obracanje i povratak naturalnom i duhovnosti prirode, razvijaju se umetnicki postupci iscelivanja zemlje gde se putem radiestezije i slicnih disciplina leci ugrozeni prostor, zatim postavljaju se simbolicke skulpture i energetski znaci koji sluze za uspostavljanje duhovne ravnoteze izmedju ljudi i prirodnih pejzaza odnosno gradjevina i urbanih celina.

U sirem smislu, simbolikom zemlje se bavi i organska kao i narodna tj etno arhitektura. To bi bili i neki radovi Jencksa u postmoderni za lendskejp, kao i Gaudijevi detalji koji podsecaju na simbole zemlje, zatim Rajtove vile kao organska simbolika gradjevine u kontekstualnosti.